Rođen je 7. oktobra 1877. godine u Oreovici kod Požarevca, kao prvo dete Julijane i Jovana Ilića, oreovačkog prote, kasnije sveštenika u crkvi Svetog Marka u Beogradu i dvorskog sveštenika obeju dinastija.

Tamo se nalazila njegova rodna kuća. Pogrešno je često vezivan za pesnika Vojislava Ilića, sa kojim nije u srodstvu, mada su živeli izvesno vreme u susedstvu na beogradskoj Paliluli. Zbog istog imena i prezimena, čak i srednjeg slova a iz poštovanja prema Vojislavu Iliću svome imenu pridodao je Mlađi.
Školovao se u rodnom selu, u Požarevcu i Beogradu gde je završio Pravni fakultet na Velikoj školi 1903. godine. Službovao je u svojstvu sudskog pisara u Čačku, Kruševcu, Jagodini, Aleksincu, Ćupriji. Za sekretara Apelacionog suda u Beogradu postavljen je 1919. godine. Tokom 1922. radio je kao pomoćnik upravnika Narodne biblioteke Srbije, a od iste godine radio je kao inspektor u Ministarstvu pravde do penzionisanja.
Mnogo upoređivan sa Zmajem, bio je i Zmajeve sudbine. Izgubio je kćerku Julijanu i Zagorku, sinove Jovana i Dušana. Njima je posvetio svoje najlepše i najtužnije stihove.

U književnosti se javio kao vrlo mlad. Pesme su mu štampali eminentni književni časopisi. Neumornog pera, pisao je poeziju, književne kritike, prevodio sa ruskog, francuskog i nemačkog jezika. Objavio je preko 40 knjiga. U dva maha prevođen je na bugarski (1922. i 1929) i na esperanto (1932). Sarađivao je u stotinak časopisa.
Njegove pesme bile su omiljeno štivo između dva rata. Nije bilo svečanosti, praznika, komemoracije da se nisu čuli njegovi stihovi. Deklamovani su u školama, crkvama, na grobljima, u Dvoru. Njegovi dirljivo sastavljeni epitafi krase mnoge grobove beogradskog Novog groblja.

Vojislav Ilić Mlađi, pesnička duša, prevodima bisera svetskog pesništva, približio je Srbiji Puškina, Ljermontova, Getea, Šilera, Molijera, Gotijea, Lamartina i druge velikane. Njegovi stihovi uklesani su u kamen veličanstvenog mauzoleja na srpskom groblju Zejtinlik u Solunu. Pisao je rodoljubive, kraljevske, religiozne i ljubavne stihove. Bili su snažni, otmeni, gorljivi i iskreno nacionalno obojeni, tako da su komunistički vlastodršci, 1945. godine, odlučili da proteraju Ilićevu reč iz srpske književnosti.
Stvarao je i pesme radosti i zanosa, očaran prirodom. Manje je možda poznato da je napisao i jedan nadahnuti tekst o velikom naučniku Mihailu Pupinu, a nije zaboravio ni svog učitelja Tasu kome je za Spomen knjigu zahvalnih učenika napisao jubilarni pozdrav. Mnoge pesme Ilića Mlađeg našle su svoje mesto u antologijama poezije.
Umro je 1944. godine. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.
Nagrada Vojislav Ilić Mlađi, dodeljuje se svake godine njemu u čast, kao nagrada za najbolji sonet na srpskom jeziku.
Izabrani najbolji radovi.
IZVEŠTAJ O IZBORU NAJBOLjIH RADOVA NA
KONKURSU ZA NAGRADU VOJISLAV ILIĆ MLAĐI U 2019. GOD.
SELEKTOR: VIDAK M. MASLOVARIĆ
NAJBOLjI SONET:
CRNE KAPI PESME; šifra: „KRUG“
Izbor deset soneta za ZBORNIK
PLES U BELOBREŠKI; šifra: „DUNAVO“
BOGOMAJCI; šifra: „MIKROFONIJA“
MOJA ZEMLjA; šifra: „DOK ČEKAM D“
GLAS SLOVENA; šifra: „VLAŠIĆI“
O, TEMPORA; šifra: „TO JE ONAJ ŽIVOT
DOBRA MOJA: šifra: „TO JE ONAJ ŽIVOT
NA VRATIMA PESME; šifra: „KRUG“
PLES U KLISURI; šifra: „DUNAVO“
ISTINA SE RASPRETAVA; šifra: „BAŠTOVAN SA JEZAVE
LABIRINTI SNOVA; šifra: ZLATNI PRINCNAJBOLjA DEČIJA PESMA
KONKURS „VOJISLAV ILIĆ MLAĐI“ ZA 2019.GOD.
SELEKTOR: VIDAK M. MASOVARIĆ
NIGDE NIJE KAO U ŠKOLI; šifra: „133“
Izbor deset pesama ZA ZBORNIK:
MALA ODA KNjIZI; šifra: „POLETARAC“
NAŠA SELjAČKA MATI; šifra: „BAŠTOVAN SA JEZAVE“
MAČKA I MIŠ; šifra: „10.02.Lj/Č.47“
MIŠJE MUKE; šifra: „ŠEBEK“
ŠTUKA VOLI ZUBARE; šifra: „VOJNIČKO PISMO“
MRAV I GOLUB; šifra: „KAKAR“
JOŠ SJAJI MOG DETINjSTVA ZVEZDA; šifra: „LICIDERSKO SRCE“
MAČE NEVALjALČE; šifra; „S.T.V.“
LEJE: šifra; „BRKA 19“
BRZA HRANA IZ ORMANA; šifra: „MIKROFONIJA“



Povezane vesti
Poznati finalisti Ljubičevskog konjičkog višeboja: Sutra odluka o novom vitezu
Pratite uživo polufinale i veliko finale Ljubičevskih konjičkih igara
Satnica finalnog dana 63. Ljubičevskih konjičkih igara