U većini zemalja sveta, 1. maj se obeležava kao Međunarodni praznik rada.
Prigodnim manifestacijama, a ponegde i demonstracijama, tada se podseća na položaj radnika, uslove rada, poziva na solidarnost, i posebno na prekid svih oblika eksploatacije.
To je takođe i prilika kada se podseća na žrtve u prethodnim borbama za poravedniji položaj rada.
Kao Međunarodni praznik rada prihvaćen je povodom događaja 1. maja 1886. godine, kada je u Čikagu više desetina hiljada radnika protestovalo zahtevajući povoljnije uslove rada.
Predhodnih decenija, kako su sindikalni i radnički pokreti jačali, 1. maj je sve masovnije prihvatan i obeležavan.
U Srbiji, Praznik rada, 1. maj je prvi put obeležen 1893. godine, okupljanjima i protestnim skupom u Beogradu.
Prvomajska manifestacija u seoskoj sredini u Srbiji prvi put je održana u selu Dubona, kod Mladenovca, dve godine potom.
Svečaniju formu obeležavanje Međunarodnog praznika rada u Srbiji će imati već naredne 1894, kada su proslave organizovane u Beogradu, Šapcu, Negotinu, Kragujevcu, Požarevcu, Obrenovcu, Bajinoj Bašti.
Masovniji oblik obeležavanja poprimaju tek pošto je osnovan Glavni radnički savez, kao i Srpska socijaldemokratska stranka 1903. godine.
Pošto je poslednjih decenija položaj radnika vidno urušen, prvomajski praznik ponovo postaje prilika za protestna okupljanja u najrazlicitijim, pa i bogatim zemljama.
U skladu sa odredbama Zakona o državnim praznicima, 1. maj se u Srbiji obeležava neradno.
