Na današnji dan 1878. godine umro je srpski pisac i slikar Đura Jakšić, najizrazitiji predstavnik romantizma u srpskoj književnosti i jedan od najdarovitijih srpskih slikara 19. veka.
Pisao je lirsku, rodoljubivu, satiričnu, socijalnu i epsku poeziju. Slikarstvo je učio u Segedinu, Temišvaru, Pešti, Velikom Bečkereku (sada Zrenjanin), Beču i Minhenu. Potom je bio učitelj u više mesta tadašnje Srbije i predavao crtanje u Kragujevcu, Požarevcu i Jagodini.
Strastan, plahovite mašte i veoma emotivan, buntovan i slobodoljubiv, pisao je s romantičarskim patosom pesme o slobodi i stihovane lirske ispovesti.
Pesme „Na Liparu“, „Ponoć“, „Mila“, „Padajte braćo“, „Otadžbina“, „Ja sam stena“, „Noć u Gornjaku“, spadaju u vrh srpske romantičarske poezije. Napisao je i drame u stihovima „Seoba Srbalja“, „Jelisaveta, knjeginja crnogorska“ i „Stanoje Glavaš“, kao i oko 40 pripovedaka.
U Požarevcu se nalaze bista, ulica, kao i naselje posvećeni Đuri Jakšiću, koji je značajan deo svog života proveo u tom gradu.


