PATRIJARH SRPSKI DIMITRIJE (15/28. oktobra 1846 – 6. april 1930.) – POVODOM 180 GODINA OD ROĐENjA –
Arhivalija meseca oktobra 2026. godine je posvećena Arhiepiskopu Pećkom, Mitropolitu Beogradsko-karlovačkom i Patrijarhu srpskom Dimitriju (1920 – 1930).
Patrijarh Dimitrije (svetovno ime Dimitrije Pavlović) je rođen u Požarevcu (po nekim izvorima u selu Brežane) 15/28. oktobra 1846. godine, od oca Stojana Pavlovića i majke Milosave, devojačko Cvetković, rodom iz Velikog Sela. Posle školovanja za bogoslova i službovanja u više parohija i episkopija, sticajem istorijskih okolnosti na sednici Svetog arhijerejskog sabora od 15/28. septembra 1920. godine izabran je za patrijarha obnovljene Pećke patrijaršije i postao prvi poglavar vaspostavljene i ujedinjene Srpske Pravoslavne Crkve. Na tronu patrijarha ostao je do svoje smti 6. aprila 1930. godine.
Mihailo Đ. Miladinović je u „Braničevskom vesniku“ 1933. godine pisao o dilemi u vezi mesta rođenja Patrijarha Dimitrija: „Podatak o rođenju patrijarhovom u Brežanu verovatno nije g. Marinković izvadio iz crkvenog protokola (…) no ga je svakako zapisao po čuvenju od starih seljaka, a to je mišljenje moglo postati pošto mu je otac rođen u Brežanu i nosio stalan nadimak Brežanac. Ja sam ovih dana“, piše dalje Miladinović, „razgledao arhivu požarevačke crkve i prema sačuvanim podacima izgleda da je rođen u Požarevcu a ne u Brežanu. Istina, u registru rođenih nema patrijarha među rođenima 1846. godine u Požarevcu, ali ga nema ni među onima koji su iste godine rođeni u Brežanu, pošto je Brežane činilo tada jednu parohiju sa Požarevcom. Svakako je neki docniji sveštenik slučajno izostavio da iz prvobitnih knjiga (koje su vremenom propale) unese u sadašnji, docnije napisani registar i Dimitrijevo ime, dok su za sva njegova tri brata uneti u registar podaci po kojima su svi oni rođeni u Požarevcu. No, kako se iz registra venčanih vidi da su patrijarhovi roditelji godine 1844. kada su se venčali, živeli u Požarevcu, a ne u Brežanu, to se svakako i Dimitrije rodio u Požarevcu, jer bi inače za mesto življenja njegovih roditelja bilo napisano Brežane, kao što piše za druge koji su u istoj crkvi venčani a živeli su u Brežanu. Uostalom, i pok. patrijarh je svakako dobro znao gde je rođen, a on je u šematizmu među ostalim službenim i biografskim svojim podacima naznačavao uvek Požarevac za mesto svog rođenja, a ne Brežane“.
( Upis venčanja roditelja Patrijarha Dimitrija zaveden je u crkvenoj matičnoj knjizi venčanih za 1844. godinu crkve Požarevačke Hrama Svetih Arhistratiga Mihaila i Gavrila na strani 213, redni broj upisa 75, datum venčanja 15.oktobar 1844. godine, sa mestom prebivališta Požarevac. Izvor: Istorijski arhiv Požarevac, Zbirka crkvenih matičnih knjiga Braničevskog okruga, br. knjige 37, matična knjiga venčanih 7.1.1837 – 11.2.1845, crkve požarevačke, hram Svetih Arhistratiga Mihaila i Gavrila.)
Inače, po pisanju samog patrijarha Dimitrija, otac njegov Stojan Pavlović bio je seoski abadžija i „po malo seoski opštinski pisar i siromašan radnik po Požarevcu i Beogradu“. Bio je „usinjenik svoga strica Marka Dragovačkog, koji je živeo u Požarevcu“. Preci patrijarhovi „starinom su Đukići, koji su sa Kosova došli bežeći bliže centru srpske države – Smederevu. Kako sam ranije mogao saznati, bili su najpre naseljeni u smederevskoj okolini, u Lipama, a kad su Turci navalili (…) oni su prešli preko Morave u Brežane“.
M. Miladinović je očigledno bio naklonjem Patrijarhu Dimitriju, te je isticao njegove vrline „oštar pogled, ali ispod njega blago i dobro srce, uvek ozbiljan, pribran i strogo moralan“, čime je podsećao na izrazito „patrijarhalne kosovske tipove“, vrlo jakog pamćenja, pronicljivog pogleda „da svakog tačno psihološki oceni“. Nije voleo laskavce, cenio je ljude koji iskreno i pošteno rade, nije voleo protekciju „pa ni najbliže svoje rođake nije hteo da protežira“.
Patrijarh Dimitrije je preminuo u Beogradu 6. aprila 1930. godine. Povodom njegove smrti, Miladinović je pribeležio „veliko narodno poštovanje“ srpskog patrijarha, posvedočeno time što se „hiljade beograđana“ poklonili u crkvi „pored njegovog mrtvačkog odra i njihovo toliko mnogobrojno učešće na pogrebu kakav Beograd nije zapamtio (…), dolazili su ljudi iz najudaljenijih krajeva prestonice“, jer su svi (..) osećali da je umro ne samo srpski patrijarh no možda i poslednji srpski patrijarhalac, čiju su sveštenu ruku mogli poljubiti svi bez bojazni da je ta ruka oskrnavljena običnim ljudskim strastima“.
(2 Istorijski arhiv Požarevac, Građa za biografiju patrijarha Dimitrija, ispisao iz arhive Požarevačke opštine, Mihajlo J. Miladinović, direktor požarevačke gimnazije u penziji, objavljeno u Braničevskom vesniku, religiozno-prosvetnom časopisu Eparhije braničevske, knjiga 1, sveska 4, Požarevac, 1933, 171-173.)
Povodom 180 godina od rođenja Patrijarha Dimitrija, a i u susret stogodišnjici od smrti nekadašnjeg dugogodišnjeg predsednika Vlade Kraljevine Srbije, potom i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Nikole Pašića (preminuo 10. decembra 1926. godine), iz fundusa periodike Istorijskog arhiva Požarevac, predstavljamo izvod iz požarevačkog lista „Građanin, slobodan organ za politiku, privredu i književnost“, godina XXXII, br. 21, od 17. marta 1927. godine. Isti donosi Proglas Glavnog odbora za podizanje spomenika Nikoli P. Pašiću, sa preporukom da se „širom naše lepe Otadžbine“ osnuju pododbori za istu svrhu „jer će se tako celokupan rad oko podizanja spomenika najbolje i najbrže izvesti“. Predsednik Glavnog odbora bio je Arhiepiskop pećki, Mitropolit beogradsko-karlovački i Patrijarh srpski Dimitrije, rođen u Požarevcu u oktobru 1846. godine.
Obradila: dr Jasmina Živković, arhivski savetnik



Povezane vesti
U ponedeljak će doći do planske obustave isporuke električne energije na području opština Golubac i Kučevo
Oblačno i hladno, popodne sa kišom
VGSK pružio snažan otpor Radničkom, ali ostao bez seta u Kragujevcu