Sredina je novembra 2089. godine. Požarevac odavno ne liči na onaj grad iz prvih decenija veka. Krovovi starih zgrada oko Tabačke čaršije sada su presvučeni tankim slojem grafenskih solarnih ćelija, iznad Čačalice lebde atmosferski prečišćivači vazduha, a gradski prevoz klizi na magnetnim jastucima bez kapi goriva i bez ijedne šine. Komunikacija ide preko neuralnih implantata i kvantnih predajnika koji podatke prenose brzinom misli.
Sve je u ovom gradu unapređeno, digitalizovano i automatizovano. Osim jedne stvari. Braničevska košava i dalje ne priznaje nijedan tehnološki napredak.
Kada sredinom novembra sa Dunava, iz pravca Velikog Gradišta i Golupca, krene onaj poznati, suvi i uporni udar vetra, ni najmodernija infrastruktura Požarevca 2089. godine ne ostaje ravnodušna. Nekada su se naši stari žalili da im košava „ulazi u kosti” i da od nje ne može da se spava. Danas se Požarevljani bude sa glavoboljom jer im se od rezonance vetra u spoljašnjim senzorima resetuju kućni pametni sistemi.
Najbolje se to videlo jutros kod čuvene pekarske stanice u centru, kada je autonomni dron-dostavljač pokušao da spusti porciju vrućeg bureka na terasu gospodina Žike na trećem spratu. Vetar je dunuo sa Dunava takvom jačinom da je inteligentna mašina u sekundi izgubila koordinaciju, otkačila paket i poslala tri masna bureka direktno u rotirajući kvantni solarni kolektor komšije Mileta sa drugog sprata. Mile je istrčao na terasu u kućnom hologramskom ogrtaču, mašući pesnicom prema nebu i vičući dronu: „Alo, bre, robote teledirigovani, ko će meni sad da čisti toplu mast sa solarnih panela, kakav crni napredni algoritam, vrati se dole da ti ja očitam kurs!” Dron je, naravno, zbunjeno trepnuo led diodama i pobegao nazad ka Kostolcu.
U lokalnim holo-grupama na mreži odmah je nastao haos. Niko više ne piše da mu je „pao Wi-Fi” ili da „secka slika na televizoru”. Sada se komšije žale da im vetar razbija fokus na hologramskom projektoru u dnevnoj sobi, da dronovi za dostavu ne mogu da se probiju uz vetar ka Lučičkom putu i da im pametne roletne same spuštaju zastore jer algoritam misli da dolazi peščana oluja.
Najveći problem ipak nastaje u glavama. Naučnici sa Instituta za regionalnu klimu u Kostolcu decenijama pokušavaju da postave vetro-barijere na ulazu u dolinu Morave, ali stari Požarevljani samo odmahuju rukom. Znaju oni dobro da ovaj vetar nije običan meteorološki podatak u aplikaciji. To je onaj isti vetar koji je nekad savijao antene po krovovima, nosio lišće niz korzo i terao ljude da se sklone u prvu kafanu dok ne prođe najgori udar.
Možda ćemo do 2100. godine imati i lične teleportere i baze na Marsu, ali dokle god Dunav teče pored našeg okruga, novembar u Požarevcu imaće isti scenario: vetar koji ne pita za dozvolu, živce na ivici, leteći burek na pogrešnom mestu i onu večnu rečenicu u digitalnom etru – „Ma pusti, duva košava, zato sve baguje.”
A kako kod vas danas radi veza i da li je dron sa doručkom uopšte uspeo da sleti u vašem kraju? Pišite nam dok još ima protoka.




Povezane vesti
U ponedeljak će doći do planske obustave isporuke električne energije na području opština Golubac i Kučevo
Oblačno i hladno, popodne sa kišom
VGSK pružio snažan otpor Radničkom, ali ostao bez seta u Kragujevcu