Verski analitičari razloge za veliku omiljenosti Svetog Nikole u srpskom narodu vide u sledećim činjenicama:
– Sveti Nikola Čudotvorac se svojim životom nametnuo kao simbol hrišćanskih vrednosti i zbog toga ne čudi što ga kao kućnog patrona slavi gotovo polovina Srba,
– više od 600 crkava i manastira u Srbiji nosi njegovo ime, tako da je zapravo ovozemaljski svetac,
– 19. dezembar pada u vreme posta, a za postan ručak je svaka kuća imala brašno za hleb, kupus, krompir i rakiju, tako da je mogla da dočeka rodbinu i prijatelje,
– budući da je Srbija nekada bila zemlja seljaka, zimsko doba je generalno bilo pogodno za slavlja i okupljanja, jer nije bilo radova u polju.
– Sveti Nikola je takozvana krovna, manastirska slava Srpske patrijaršije.
– Svetog Nikolu su već za života smatrali svecem. Prema verovanju on može da izleči svaku boljku.
– Prema predanju, smatra se da je Sveti Nikola povratio vid Stefanu Dečanskom, te je s toga ovaj srpski kralj crkvi u Bariju poklonio ikonu ovog svetitelja na kojoj se zasniva današnja predstava ovog sveca prihvaćena u celom svetu. Po predanju, na tu ikonu verno je prenet svečev lik nacrtan na saboru u Nikeji, te se ova srpska ikona smatrana čudotvornom. Čak i danas stoji iznad velike časne trapeze koja pokriva grob svetog Nikole, a načinjena je od srebra koje je poklonio kralj Milutin.
– Knez Miloš Obrenović je slavio Svetog Nikolu po svim narodnim običajima, a dok je počeinjala slava, pucali su topovi i zvonila crkvena zvona.
– Nikola je najpopularnije muško ime za dečake u Srbiji, pa mnogi muškarci u Srbiji na dan svetog Nikole slave svoj imendan. Kao i mnoge Nikoline.
– Na Nikoljdan bi trebalo posaditi pšenicu, da bi izrasla do Božića.
Nezavisno od razloga, slava Sveti Nikola se prenosi s kolena na koleno i nastavlja već generacijama, Nikoljdan se i dalje slavi 19. decembra i kod Srba spada u slavu sa najvećim brojem svečara. Ne kaže se bez razloga “Pola Srbije slavi, a druga polovina ide u goste! Ista situacija je i u dijaspori!


