Srpska pravoslavna crkva i vernici danas obeležavaju Tomindan, dan posvećen apostolu Tomi – poznatom i po nadimku „neverni Toma“.
Prema hrišćanskom predanju, apostol Toma je bio jedan od dvanaest Hristovih učenika. Ipak, zbog svoje sumnje u Hristovo vaskrsenje (dok nije video i opipao rane Gospoda), ostao je upamćen kao “neverni Toma”. Posle tog događaja, potpuno se predaje propovedanju vere i širi hrišćanstvo.
U mnogim porodicama Tomindan se slavi kao krsna slava, a tradicionalno ga uzimaju za esnafsku slavu zanatlije povezane sa drvetom i radom: drvodelje, stolare, bačvare, kolare, dunđere, zidare i druge.
Na Tomindan se tradicionalno ne radi (osim, eventualno, neophodnih obaveza), naročito zanatlije koje slave svetog Tomu kao zaštitnika svog poziva.
U narodu postoji izreka: „Sveti Toma, sedi doma“, što sugeriše da se tog dana najbolje ostane kod kuće.
Jedno od ključnih verovanja vezanih za Tomindan odnosi se na Tomin „pečat od oblaka“. Veruje se da je upravo on stekao pečat kojim kontroliše vremenske nepogode — on donosi kišu kao blagoslov, ali sprečava da se ne pretvori u razornu oluju.
Zbog ovih verovanja, u sušnom periodu vernici na Tomindan upućuju molitve i zazive za oblake i blagodatne padavine.
U nekim krajevima Srbije veruje se da Sveti Toma čuva domaćinstva od vukova i drugih životinja koje mogu nauditi stoci ili imanju.
U istočnoj Srbiji zabeleženo je verovanje da mast od zeca ulovljenog na Tomindan ima lekovita svojstva, naročito kod bolova u kostima (kostobolja) i kao pomoć pri porođaju.
Tomindan se često povezuje sa prelazom iz jeseni u zimu – od tog dana mnogi u narodu računaju da je počela “zimska sezona” i da vreme postaje hladnije.
