Nikola Samardžić ima 22 godine i živi u Požarevcu. U intervjuu za Poportal on otkriva kako je došlo do toga da dobije značajnu funkciju člana Omladinskog odbora UNICEF-a u našoj zemlji, čime se trenutno bavi, ko ga podržava i šta bi poručio mladima.
Imaš veliku čast da se nađeš u Unicefu. Kako je do toga došlo?
– Čast je zaista velika. Kada je UNICEF otvorio prijave za pridruživanje Omladinskom odboru UNICEF-a u Srbiji ni jednog trenutka se nisam dvoumio da li treba da se prijavim. Iako u tom trenutku nisam znao kakve su kvalifikacije potrebne da bi neko postao član Omladinskog odbora, popunio sam osnovni upitnik u kom obrazložio apsolutno sve o sebi, svoja znanja, iskustvo kao i svoja angažovanja kada je u pitanju humanitarni rad i rad sa organizacijama. S obzirom da nisam znao kakva je dalja procedura nakon nekog vremena sam dobio telefonski poziv, gde su mi obrazložili da je moja prijava ostavila jako snažan utisak na njih i da je upravo taj poziv ustvari i bio drugi krug odnosno interjvu pre donošenja konačne odluke. Razgovor je dosta dugo trajao, i očigledno da su njihovi kriterijumi u mom slučaju bili odgovarajući. Svi mi znamo koliko je UNICEF važna organizacija i čime se bave, i koliko je njihova podrška neophodna mnogim ljudima, institucijama i kao i svima ostalima. Zaista mi je izuzetna čast što su oni odabrali mene. Potrudiću se da opravdam njihovo poverenje.
Čime se baviš trenutno?
-Kada me pitate čime se bavim, to je zaista podugačak spisak. Najpre bih istakao da sam student na Fakultetu Informacionih tehnologija na smeru Game Development, smeru za izradu računarskih igara i iz toga možete zaključiti da se bavim prvenstveno programiranjem (a fakultet je pri kraju). Vlasnik sam preduzeća Puzzle IT SN, koje se bavi web programiranjem, dizajnom i digitalnim marketingom već pune 2 godine. Moj trud u ovom poslu prepoznaje veliki broj preduzeća iz grada, šire Srbije i inostranstva sa kojima aktivno sarađujem i cilj mi je da svoj posao proširujem u tom pravcu. Imam jedan jako lep hobi, pošto sam veoma dugo trenirao odbojku, već punih 6 godina sam i odbojkaški sudija. Jedno moje posebno angažovanje o kom rado volim da govorim, a što je verovatno i jedan od razloga žašto sam u UNICEF-u jeste taj da sam ja jedan od osnivača Udruženja za pomoć osobama sa invaliditetom „Fortuna“, zajedno sa mojom majkom Draganom i prijateljicom Tamarom. Naše Udruženje broji već 26 porodica i veoma sam ponosan na naš dosadašnji uspeh. Okupili smo se da pomognemo porodicama na svim poljima gde im je potrebna podrška i iskoristio bih ovu priliku, da spomenem da smo pokrenuli projekat „Tvoj Dom – Tvoje radno mesto“ koji finansira Grad Požarevac, a u sklopu koga ćemo obučavati zdravorazvojne članove porodice iz oblasti programiranja, dizajna i marketinga kako bi dobili šansu da se zaposle od kuće i uporedo rade i budu blizu svojih bližnjih, ometenih u razvoju. Sve ovo Vam verovatno govori kakvim stilom života živim, u kom pravcu razmišljam i gde su usmerena moja interesovanja, ništa od ovoga se nije desilo slučajno, mene je jedino motivisala moja rođena sestra Marina, devojčica sa Down-ovim sindromom i siguran sam da ću budućnosti moći mnogo da učinim za najranjiviju grupu građana.
Nikola sa sestrom Marinom
Koliku podršku okoline imaš u onome što radiš?
– Za sada imam jako veliku podršku u onome što radim. U mojim počecima pa i sada, najveću podršku imam od svoje porodice, od svojih prijatelja sa kojima sam odrastao, od svoje devojke i naravno od ljudi koji se bave sličnom tematikom kao i od svih ostalih sugrađana koji prepoznaju moj trud i rad. Čini mi se da okolina fenomenalno reaguje na moje zalaganje u svim sferama i do sada zaista nisam imao nikakvih neprijatenih situacija.
Šta bi poručio mladima?
– Mladima bih pre svega poručio da ni jedan cilj nije nedostižan ako se dovoljno potrude. Najvažnije je da puno rade na sebi, da svakodnevno uče nove stvari, da upoznaju nove ljude i šire svoje vidike i da će u jednom trenutku sigurno pronaći svoj put, a onda tim putem da krenu punim srcem i rezultat nikad neće izostati.
Planovi za budućnost?
Imam veoma puno planova za budućnost, ali sve ima svoj red i idem korak po korak. Prvi cilj je da završim započeto, a nakon toga da krenem u realizaciju nekih novih ideja.
Povezane vesti
Porodična zabava u Etno parku Tulba
Zaposleni u PD „PRIM“ prikupili 53 jedinice krvi
Više od 90 godina u Tumanu se čuva čudotvorna ikona Presvete Bogorodice