Tri decenije trajanja jedne književne nagrade stavlja je u rang važnih i veoma vrednih. Upravo to je bio dobar povod da se ove godine, na FEDRAS-u govori upravo o ovoj prestižnoj nagradi. A ko će lepše i bolje, nego oni koji su tu nagradu dobili, Biblioteka u Malom Crniću pozvala je sve laureate-one koji su među nama i one do čijih su kontakata uspeli da dođu.
Neko se zahvalio na pozivu, neko je opravdano bio odsutan, neko nije pokazao nikakvu reakciju, a neko je umislio da je vredniji od nagrade. Desilo se ono što se uvek desi-Na zakazano veče došli su oni koji su trebali da budu tu. Laureati nagrade iz 1997, 2000. i 2004. godine-Ana Dudaš, Risto Vasilevski i Marija Miladinović govorili su stihove svojih, nagrađenih knjiga i evocirali uspomene na Srboljuba Mitića- na njegov život i delo.
Prisutna publika uzela je učešće u ovom dešavanju, a posebnu emociju je izazvao zvučni snimak Srboljuba Mitića, koji govori dve svoje pesme, koji smo dobili zahvaljujući njegovom velikom poštovaocu- dramskom umetniku i profesoru Nebojši Dugaliću.
Na kraju programa, amaterski glumac Mile Marinković rekao je ,,Poezija će zauvek da živi,, kao lajt-motiv ne samo te večeri, već i svih pesničkih dešavanja koja su bila i kojić će biti.
Autor: Danijela Milanova
Foto: Biblioteka Srboljub Mitić Malo Crniće


