Sapunica

Sapunica

Osmatračnica Vesti

Koliko puta ste čuli za ovu sintagmu? Kod nas se ona koristi, obično, za duge serije (telenovele) i zamenjujemo je žargonskim izrazom “sapunica“. Ova reč se u našim rečnicima pojavila relativno kasno u našim rečnicima. Ono što je bilo rano lingvistima, nije bilo rano običnom narodu. Da se podsetimo šta je to “sapunica“ i kako je do nas stigla. Televizijske serije u kojima se glavni zaplet događa u krugu neke porodice nisu nikakva novina. Bilo ih je i kod nas, ali su one imale visoku umetničku vrednost i snažne socijalne poruke. Ima ovde čitalaca koji se sećaju serija “Ceo život za godinu dana“, “Jagode u grlu“, “Diplomci“, “Ogledalo građanina Pokornog“, “Vruć vetar“, “Kamiondžije“, pa i “Bolji život“, “Srećni ljudi“. U njima se mogla videti vrhunska gluma, neočekivani zapleti i, naravno, kulturološke i sociološke poruke. U “sapunicama“ toga nema. One, kao prethodnice ozloglašenih programa koji se cinično zovu “rijaliti“, ne preferiraju umetničkom dometu ili značajnim, prosvetiteljskim porukama. Ne, naravno. Ne bave se one time. Njihov cilj je da pobude obična, čak i bizarna interesovanja ljudi za tuđe živote; da rasplamsaju, zašto da ne, i zavist, želju da se dosegne bogastvo i sjaj nedohvatni za obične smrtnike. Tu i tamo se grubo poigraju sa istinskim sociološkim porukama (“I bogati plaču“). Ono što je zajedničko za sve njih je perfektno zanatstvo i šablonski pristup kompoziciji. U takvim serijama sve mora da bude savršeno ubedljivo i dovoljno jednostavno kako bi doprlo i do najneobrazovanijih pripadnika društva.

No, da ovo ne bi bilo kritičarski traktat bez poruke, podsetimo se na primerima kako je to kod nas počelo: ko se ne seća serija “Dinastija“, “Dalas“, “Povratak u Švarcvald“, a zatim i “Kasandre“, “Ljovisne“, “Rosalinde“, “Skrivenih strasti“?  Istini za volju, bez obzira što smo ih mi zvali (i zovemo) španskim serijama, veliki broj njih su bile latinoameričke. Uveče bi grad opusteo, a sutra bi se po kancelarijama, uz komšijsku kafu, prepričavali “dijalozi“ i svađe Kristal i Aleksis, Karingtonove muke da zadrži bogatsvo i sačuva lepoticu samo za sebe, itd, itd. Na buvljaku su se prodavale kasete sa serijom “Kasandra“ koja je u Rumuniji prikazivana ranije. U svakom slučaju to je bilo beskrajno niže od prve poznate “sapunice“ koju smo gledali, češke serije “Bolnica na kraju grada“. Da li je se neko seća? Ona je u odnosu na ova dolazeća čuda Sorbona i Lomonosov istovremeno, jer iz češke škole ni sapunica nije mogla da bude loša.   Naravno, to nije moglo da ostane bez posledica. Način razmišljanja ljudi srozan je na nivo rasprave zvane “rekla-kazala“, a zavist prema onima koji su uspeli u poslu bila je sve veća. Tako su čak i neka deca dobijala ime prema junakinjama serija, a često se moglo čuti – “Nisam ja Karington da to mogu kupiti“. Sada više, praktično, nema originalnih domaćih serija. Na delu su takozvane franšize, pa imamo čak i domaću verziju “Dinastije“.

Zašto su ove i ovakve serije nazvane sapunicama? Zašto ne “pantljičarama“, “stonogama“ ili nečim drugim što podseća na dužinu?  Imenica opera ne koristi se ovde u značenju kakvo odavno znamo. Kod Amerikanaca to je šala na račun takvih sadržaja, pa ih zovu “horse opera“ kao asocijaciju na serije vesterna. “Soap opera“ ima mnogo jednostavnije i prozaičnije poreklo. Tridesetih godina, kada su se u SAD masovno emitovale melodramske, sladunjave, sentimentalne radijske serije, glavni pokrovitelji bili su proizvođači higijenskih potreba za domaćinstvo, pre svega sapuna. Posle rata, razvojem televizije, taj izraz se proširio i na televizijske serije.

U sledećem nastavku: “Pasja vrućina“

Tekstove objavljujemo utorkom

Dragi Ivić
Latest posts by Dragi Ivić (see all)