Mesto na kome je danas Lučica, nekada je bilo u šumi, koji su morali krčiti. Stariji rodovi zauzimaju sredinu sela, kuju Resavčina ne plavi.
Prvo naselje, za koje se po predanju zna, bilo je kilometar zapadno od današnjeg sela, na Selištu. Odatle se, zbog poplava, preselilo na Gumnište, preko „Resave“ (t.j. Resavčine), na sredokraći između Prugova i Lučice. Tu je bilo oko 20 kuća. Iz Gumništa su se, opet zbog poplave, jedni preselili u Lučicu i osnovali je a drugi se presele u Seoce i tu obrazuju selo, sa istim imenom. U Seocu su živeli neko vreme. Ovo naselje je svakako postojalo još u početku XVIII veka; na Langerovoj karti je zabeleženo pod imenom „Seoci“. Iz Seoca su se stanovnici docnije preselili, po naredbi turskih vlasti, u Lučicu i od tada nestaje ovo selo. Pre Prvog ustanka Lučica je zapravo bila zbeg, koji je imao 30 koliba. Tek pred Prvi ustanak počinje se doseljavanjem umnožavati. Kao i Seoci i Lučica je postojala početkom XVIII veka, jer se i ona nalazila na Langerovoj karti.
Današnji zaselak Popovac bio je do treće decenije prošlog veka zasebno selo. Najpre se nalazilo na brdovitim mestima, koja su zovu Bresje i Bačinac. A kada je izgrađen Svilajnački Drum, po naredbi kneza Miloša, svi Popovčani sišli su sa Braničevskog Povijarca i naselili se blizu druma, te su tako spojeni sa Lučicom u jednu opštinu. U Bresju je bilo takođe staro selo, koga danas nema. Iz njega su dve kuće otišle u Lučicu a ostale u Salakovac, Trnjane i Požarevac.
U Popovcu (Popovčiću) pored Srba bilo je i nešto Vlaha, koji su se doselili u početku prošlog veka, većinom iz Crnorečkog okruga. U Lučici nema Vlaha.
Zavetina je Sabor Arhangela Gavrila a preslava Sv. Todor.
