Svojevremeno je u popularnom časopisu „Front“ na humorističkoj strani izašla vest – „Kralj Petar služi u JNA“. Sledilo je objašnjenje: „Glumac Petar Kralj javio se na služenje vojnog roka“. Godinama je njegovo prezime dobijalo na značaju, onako kako je glumac bivao sve popularniji i uspešniji. Bio je naš redovni gost na velikoj sceni Centra za kulturu. Njegova matična kuća, “Atelje 212“, ali i Narodno pozorište u kom je često nastupao, svakog meseca imali su bar jednu predstavu, na radost naše pozorišne publike. Poznavali smo se lično s mnogim glumcima, pa i s njim, jer takva je priroda našeg posla.
Sticaj okolnosti je bio da na prvim glumačkim svečanostima „Milivoje Živanović“ prva predstava koja je odigrana bude „Garderober“. Bilo je to prvog aprila 1995. godine u 19.30 sati.
Glavnu ulogu, Normana, igrao je maestralni Petar Kralj. Nagradu za Sera i prvu statuetu festivala dobio je Ljuba Tadić. Niko, naravno, ne spori Ljubinu veličinu i njegov domet, ali ostaje nedorečenost kod te odluke. Zašto je to tako bilo, neka ostane lokalna priča. Pera je sve uloge igrao kao da su za njega pisane, ali bez manirizma i preglumljavanja. Savremenici se toga svakako sećaju, Bila je to jedna od nagrada koja je zaobišla Kralja, a sve je u tom tekstu bilo po njegovoj meri. Uz „Miloša Žutića“, „Joakima“, „Dobričin prsten“, „Zlatnog ćurana“ i „Steriju“ (ove poslednje dve za životno delo), sigurno je zaslužio i „Milivoja“. Jednog dana će neko, oštriji na peru od mene, i o tome pisati.
Tekle su godine, Pera je još mnogo puta dolazio kod nas, ali na festivalu se pojavio samo još jednom ili dvaput. Nije to bio njegov inat ili sujeta, to je s njim bilo nespojivo. Jednostavno, okolnosti, selekcija, ponuda te sezone. Inače, koliko nije težio nagradama niti prevelikom publicitetu, toliko ga je publika volela. Nije bilo moguće ne voleti ga. Sjajnog habitusa, talentovan i školovan, iskren i precizan na sceni, bio je prototip glumca, onakvog kakvog bi svaki reditelj zaželeo. Bio je jedan od nas; tako bi se svako u publici osetio gledajući s kakvom lakoćom iznosi i najteže uloge. A za sobom je ostavio trocifren broj uloga na radiju, televiziji, filmu i, naravno, u pozorištu.
Tada se u naš pozorišni život umešao i slučaj. Nas nekoliko kolega istrajavalo je u tome da se na Glumačkim svečanostima, van takmičarskog programa, pojavljuje i pozorište Centra za kulturu. Imalo je to logike. Inače su naše, veoma bogate scene za decu, omladinu, ali i lutkarska, subotom igrale predstavu u sklopu festivala, pa nije bilo čudo da se i pozorište „Milivoje Živanović“ pojavljuje u večernjem programu sa svojom prvom ekipom. To je bio i simbolični gest jedinstva amatera i profesionalaca. Na predlog Monike Novičić uz puno ohrabrenje i materijalnu pomoć „Bambija“ i tadašnjeg direktora Miće Miletića, angažovana je Milica Kralj. Svima su nam zasijale lampice, a kada je došla među nas, zasijali su i osmesi. Velike, Perine zelene oči, skromnost i spokojan, miran način rada sve nas je osvojio. Od nje sam kao organizator očekivao da se vratimo praksi iz prvih godina useljenja u novu zgradu Centra kada smo angažovali profesionalne reditelje. Predložio sam joj da predstavu pripremi i izvede onako kako se to uči na FDU, odnosno kako se radi u profesionalnim pozorištima.
Tako je i bilo. „Skapenove spletke“ i večiti Molijer bili su prilika da se novookupljeni ansambl uveri u svoje sposobnosti, a tehnika ponovo osvoji složene scenske radnje. Tokom priprema, 16. marta te 2002. godine Milica je ušla tiho u naš tehnički deo i rekla „Bata je otišao“. Njihov kućni prijatelj, Bata Stojković. Nismo taj dan radili ništa, a svaki minut je bio dragocen. No, neke stvari su jače i od premijere.

Petar Kralj se preselio pozorišnim bogovima na današnji dan, 10. novembra 2011. godine. Bio je četvrtak, pozorišni dan u našoj kući. Dve godine kasnije (2013), sjajna osoba, publicista i veliki poznavalac naših pozorišnih zbivanja Anita Panić objavila je monografiju „Kralj“. Mi smo je, kad nam se ukazala prilika, promovisali. Bilo je to četvrtog novembra 2014. godine. Sala je bila puna i emocije su govorile same za sebe, ali niko nije bio tužan. To jednostavno nije išlo uz njega. Sve je s njim zaista bilo kao u nekom pozorišnom snu. Anita se nije na tome zaustavila. Snimila je dokumentarni film „Sve o Kralju po imenu Petar“ na kom je radila dvanaest godina. On je prošle godine prikazan u „Ateljeu 212“.
Kralj je mrtav, živeo kralj – Le roi est mort, vive le roi! Izreka je prvi put zvanično proglašena 1422. godine u Francuskoj, prilikom stupanja na presto kralja Šarla VII (Charles VII), neposredno nakon smrti njegovog oca Šarla VI. Ko ju je prvi izgovorio i kako je nastala? Tradiciju je započeo vojvoda od Izea (Duc d’Uzès), koji je kao visoki plemić Francuske imao dužnost da javno saopšti narodu ovu proklamaciju. To bi učinio u trenutku kada se kovčeg sa telom preminulog kralja spusti u kriptu bazilike Sen Deni u Parizu. Sama izreka je nastala iz pravnog principa „le mort saisit le vif” (mrtav grabi živog), koji je osiguravao da se suverenitet i vlast prenose trenutno i bez prekida u sekundi kada stari kralj umre. Time se sprečavao politički vakuum, bezvlašće ili borba za nasledstvo. Prvi deo rečenice („Kralj je mrtav”) predstavlja zvaničnu objavu smrti, dok drugi deo ) odmah potvrđuje legitimitet novog vladara pozdravljajući ga.
Tako je to s Francuzima. S nama iz pozorišnog sveta to biva drugačije. Mala scena Ateljea 212 nosi njegovo ime. Klupko sećanja na njega tako će svakako biti još veće jer Pera zaista nije doživeo onu najtežu glumačku smrt – zaborav.
U sledećem nastavku: „ Živi brzo…“
Tekstove objavljujemo utorkom

Diplomirao na FDU u Beogradu, na grupi scenska produkcija (nekada – organizacija scenskih i kulturno-umetničkih delatnosti). Radio u Centru za kulturu Požarevac. Sada je u penziji.
Član međunarodnih stručnih žirija filmskog festivala “Sergej Bondarčuk“ u Volokolamsku, gradska oblast Moskve i pozorišnog festivala “Bosfortski agoni“ u Kerču, Krim , Ruska Federacija.
Dobitnik dve Oktobarske nagrade – Grada Beograda i Grada Požarevca.
Član Skupštine Matice srpske.
Supermoderator foruma MyCity Military i stalni saradnik sajta Oružje online.
Bavi se filmskom, pozorišnom i književnom kritikom.



Povezane vesti
U ponedeljak će doći do planske obustave isporuke električne energije na području opština Golubac i Kučevo
Oblačno i hladno, popodne sa kišom
VGSK pružio snažan otpor Radničkom, ali ostao bez seta u Kragujevcu