Predstava je odmah posle pretpremijere 4. aprila 1984. u Pirotu skinuta sa repertoara kao „neprihvatljiva zbog idejno- političke sadržine”
Prvo scensko čitanje Popovićevog komada u režiji Dragana Jakovljevića izazvalo je burne polemike i rasprave u društveno-političkim organizacijama toga vremena i predstava je skinuta sa repertoara Narodnog pozorišta u Pirotu.Od nadležnih državnih organa – tužilaštva i Programskog saveta Pozorišta, traženo je da se trajno zabrani izvođenje Popovićevog komada.
Međutim, Programski savet Narodnog pozorišta u Pirotu se u nekoliko navrata većinom glasova izjasnio da se predstava ne skida sa repertoara. Kada se videlo da „slučaj Šaran” neće proći bez problema, opštinsko političko rukovodstvo zatražilo je da okružni javni tužilac u Pirotu Vidoje Cvetković oceni ima li osnova za zabranu. Njegovu odluku da takvih osnova nema, potvrdio je i republički javni tužilac, pa je predstava tako mogla da se igra na teritoriji cele Jugoslavije, ali ne i u Pirotu.
I pored toga, pojedini akteri „slučaja Šaran” u Pirotu, kakao tvrdi Tomislav G. Panajotović, nekadašnji novinar „Slobode” i narodni poslanik, odnosno svedok tog vremena, snosili su političke posledice.
– U postupku partijske odgovornosti, Dragoljub Aleksić, direktor Narodnog pozorišta, kažnjen je opomenom pred isključenje iz Saveza komunista. Ranko Antić, urednik fabričkog lista „Prvi maj”, koji je objavio afirmativnu kritiku Radovana Živkovića o predstavi, demonstrativno je vratio partijsku knjižicu, a Dragoslav Popović, predsednik Programskog saveta, podneo je ostavku.
Događanja oko predstave bila su prvi vidljiviji pokazatelj manje- više organizovane spremnosti pirotskih intelektualaca da se javno suprotstave pokušajima primene ideoloških kriterijuma u oblasti kulture, zaključuje Panajotović
Pola godine kasnije, odnosno 8. oktobra 1984. godine predstavom „Mrešćenje šarana” po delu Aleksandra Popovića u režiji Dejana Mijača otvoren je Zvezdara teatar, nakon čega se komad ubrzo našao i na repertoaru zagrebačkih, ljubljanskih i nekih drugih pozorišta i pobrao niz priznanja.
Još u vreme kada je nastao komad „Mrešćenje šarana” početkom osamdesetih godina prošlog veka teatrolog Jovan Ćirilov je zapisao: „Aleksandar Popović se ne smeje istoriji, već svojim junacima što ih istorija baca od jednog značajnog vremena do drugog, a oni to ne primećuju. Prelazeći iz epohe u epohu, od poslednjih dana okupacije do prvih dana posle Rezolucije Informbiroa oni kroz ta vremena pronose kao konstantu svoj mentalitet, pričaju o mrešćenju šarana kad im vreme nije, i menjaju odela i uniforme, kada tome dođe vreme”.
(preuzeto iz lista Politika)