Svi smo svedoci da u centru grada Požarevca, koji sigurno nije jedini, cveta trgovina pod nazivom Second hand shop, što bi značilo, prodaja iz druge ruke.
U samom centru Požarevca, u krugu od svega stotinu metara možete izbrojati četiri second hand prodavnice. Nezvanično niko ne zna koliko ih zapravo ima. Da li je porast ovakvih prodavnica pokazatelj sve veće ekonomsko-socijalne ugroženosti? Ko sve kupuje u njima i zašto bujaju na sve strane?
Agnecija za privredne registre zabeležila je svega 29 prodavnica polovne robe tokom 2013. godine, a iz iste agencije kažu da u Srbiji sada postoji 592 “second hand-a”, od kojih je 119 samo u Beogradu. Ovaj broj je, pretpostavlja se, drastično veći, jer se mnogi “second hand” šopovi vode kao klasične prodavnice.
Poslovanje sa polovnom garderobom može se proširiti i putem oglasa kupovinom na veliko i malo. Kupci putuju i do periferije grada da bi uštedeli na kupovini ovakvih prozvoda.
Na rafovima ovih prodavnica cene se kreću od 100 do 1.500 dinara, neke su polovne, neke sa fabričkom greškom, a neke sa prikačenom etiketom. Zbog minimalnih cena, mnogi kupovinu u trgovinama ovog tipa povezuju sa najnižim slojevima društva. Da li je to zaista tako govori vlasnik jednog “second hand-a”,,Ovde kupuju pretežno ljudi koji imaju novca. Siromašni i ne ulaze. Očigledno ne znaju šta ovde mogu da nađu. Obrazovan čovek zna da je kupio originalnu Bossovu košulju za 500 dinara. I on zna šta je kupio. Ovaj drugi to ne zna.” On ističe da “second hand” prodavnice uglavnom posećuju lekari, advokati, profesori, umetnici, studenti, kostimografi.
Jedan vlasnik radnje u Beogradu smatra da ekonomska kriza ima samo minimalne veze sa pojavom second hand shopova.
,,Osnovni uzrok rasta ovakvih prodajnih mesta jeste taj što želimo da idemo u korak sa Evropskom unijom gde se na second hand-ove gleda kao na jedan pozitivan trend. Sve ovakve radnje u Srbiji uvoze robu samo iz Evropske unije, a mi uvozimo isključivo iz Nemačke.”
Svi prodavci polovne odeće kažu da uvek postoje ljudi koji imaju odbojnost prema takvom šopingu iz različitih razloga. Oni su saglasni da je uzrok tome nedovoljna informisanost o proizvodima. Jedna od njih tu pojavu karakteriše kao “balkanizam”.
Sa brendovima ovi prodavci nikada nisu imali problema, ali kažu, etikete “jačih” marki ipak moraju da se iseku. Pa eto, ako ste nekada kupili u “second hand shopu” možda ni sami ne znate da ste obukli Armanijevu haljinu ili odelo.